Bolesti oka

Bolesti oka i pomoćnog aparata oka mogu se podijeliti na nekoliko grupa. U prvu grupu spadaju refrakcijske greške oka. To i nisu prave bolesti, nego greške u pravilnom lomu svjetlosnih zraka.Tu spadaju kratkovidost (myopia), dalekovidost (hypermetropia) i astigmatizam oka (astigmatismus oculi), te posebno staračka dalekovidost (praesbyopia) . Ovim stanjima treba pridodati i strabizam i slabovidnost.


Upalne bolesti oka predstavljaju upale pojedinih dijelova očne jabučice, kapaka i suznog aparata. Tu spadaju napr. konjunktivitis (conjunctivitis) (upala spojnice), keratitis (upala rožnice), blepharitis (upala rubova očnih kapaka), itd.


Degenerativne bolesti su bolesti nastale uslijed određenih metaboličkih poremećaja ili uslijed starosti. Tu spadaju cataracta (zamućenje očne leće), glaukom, retinitis pigmentosa itd. Neke od ovih bolesti imaju i nasljednu komponentu.


Tumori oka, mogu zahvatiti skoro svaki dio oka i adneksa. Tako mogu biti tumori kapaka, konjunktive, rožnice, srednje očne ovojnice (irisa ), retine, vidnog živca, suzne žlijezde itd. Također se u oku mogu pojavljivati metastaze tumora iz drugih, često i udaljenih organa.
Sistemske bolesti, opće bolesti nervnog sistema, bolesti endokrinih žlijezda i bolesti krvnih sudova imaju reperkusije na oku. Tako reumatizam, dijabetes, hipertenzija, bolesti štitne žlijezde, opće infektivne bolesti, izazivaju često i veoma ozbiljna stanja na oku. Pri tome su najčešće dijabetična retinopatija (retinopathia diabetica), tromboza centralne vene retine, embolija centralne arterije retine, Graves-ova bolest, itd. Povrede oka mogu biti izazvane mehaničkim, hemijskim, ili fizičkim uticajima. Mehaničke povrede oka mogu biti izazvane tupim predmetom (kontuzije oka), ili oštrim predmetima pri čemu može doći do probijanja (perforacije) očne jabučice. Kemijske povrede oka su opekotine oka izazvane bazama ili kiselinama. Oko se može oštetiti i djelovanjem fizičkih faktora, kao što su različite vrste zračenja.Oko je jedan od naših najsloženijih organa – ono što vidimo očima, u mozgu se pretvara u sliku koju prepoznajemo. Osjet vida ima veliku važnost u našem svakodnevnom funkcioniranju, orijentaciji u prostoru, zaštiti od nezgoda i doživljaju svega što nas okružuje.


No, kako naše tijelo stari, tako stare i oči, vid postaje slabiji, a oko postaje podložno degenerativnim procesima. Ipak, pravilnom brigom za oči i redovitim pregledima kod specijalista možemo utjecati na to da se te promjene ipak odgode na neko vrijeme.

 

Sindrom suhog oka

Jedan je od vodećih oftalmoloških problema starije životne dobi, a zbog utjecaja čimbenika iz okoline i načina života, sve češće se pojavljuje i u osoba mlađe dobi. Riječ je o poremećaju suznog filma koji može nastati zbog smanjene proizvodnje suza, pojačanog hlapljenja suza ili promjena u sastavu suza.

Vodeći simptomi su peckanje, grebanje, crvenilo, osjećaj kao da u oku ima pijeska, pojačano suzenje i sekret u obliku niti. Svi ovi simptomi narušavaju kvalitetu života većine pacijenata. Najčešće se javljaju u starijoj životnoj dobi (oko 75 % ovog sindroma javlja se iznad 65. godine života). Sindrom suhog oka također se javlja uslijed hormonskih promjena kod žena tijekom trudnoće, menstruacije ili menopauze, neki lijekovi izazivaju ovaj sindrom (kontracepcijski preparati) kao i okruženje (dim, centralno grijanje, klimatizirani prostori, vjetar). Poremećaj suznog filma javlja se i kod pacijenata koji troše lokalnu kapljičnu terapiju koja sadrži konzervanse, a također pri dugotrajnom radu za računalom jer pri takvom radu zaboravljamo treptati pa se površina oka više suši.

Osnovu terapije suhog oka čine umjetne suze koje služe kao nadomjestak prirodnim suzama čiji je sastav promijenjen ili se nedovoljno izlučuju. Na taj način mogu se ublažiti simptomi i spriječiti komplikacije kao sitne površinske erozije rožnice, infekcija itd.

Glaukom – bolest vidnog živca

Glaukom je bolest vidnoga živca koja dovodi do postupnog gubitka i oštećenja vidnog polja, a centralna vidna oštrina očuvana je relativno dugo. Glavni čimbenik rizika koji može dovesti do oštećenja je povišeni očni tlak. Cilj liječenja glaukoma je očuvati vidno polje, odnosno usporiti njegovo daljnje propadanje. Jedni način liječenja glaukoma je snižavanje očnog tlaka. Ako se sniženje očnog tlaka ne postiže kapima, potrebno je učiniti operativni zahvat. Važan čimbenik rizika za nastanak glaukoma je i životna dob. Više od 2 % populacije nakon 40. godine života obolijeva od glaukoma, a ukupan broj oboljelih povećava se na 4 - 6 % za populaciju nakon 60. godine života. Ako je nekomu od članova obitelji dijagnosticiran glaukom ili sami imaju visoki krvni tlak ili povišen šećer u krvi ili su pak kratkovidni (dioptrija veća od 4,0), šanse za obolijevanje od glaukoma tim su veće.

Glaukom otvorenog kuta obično počinje neprimjetno, polaganog je i progresivnog tijeka te je bezbolan. Ova bolest traje cijeli život i ako se otkrije na vrijeme i adekvatno liječi, neće doći do najteže komplikacije, tj. potpunog gubitka vida. Nastaje zbog otežanog otjecanja očne vodice u očnom kutu koji je široko otvoren. Glaukom ne izaziva subjektivne smetnje te se bolest, najčešće, slučajno otkrije prilikom oftalmološkog pregleda, i to mjerenjem očnoga tlaka i pregledom očne pozadine, tj. glave vidnog živca. Dodatne dijagnostičke pretrage kao što su ispitivanje vidnog polja i optička koherentna tomografija (OCT) mogu otkriti stupanj u kojoj se bolest nalazi i je li došlo do oštećenja drugih osjetljivih struktura u oku.

Glaukom suženog ili zatvorenog kuta nastaje naglo. Simptomi bolesti mogu biti različitog intenziteta. Prisutni su bol, crvenilo oka, iznenadni pad vidne oštrine, glavobolja, što je popraćeno iznenadnim povišenjem očnog tlaka koji je nastao zatvaranjem očnog kuta. Glaukom suženog ili zatvorenog kuta predstavlja hitno stanje u oftalmologiji i uspješno se liječi.

Sekundarni glaukomi posljedice su neke druge bolesti ili stanja u oku kao, primjerice, pigmentnog ili eksfolijativnog sindroma, komplikacije šećerne bolesti (dijabetičke retinopatije), upalnih stanja, prethodnog operativnog zahvata na oku, ozljede oka itd.

Siva mrena – zamućenje leće

Siva mrena je zamućenje prirodne leće u oku. Prvi i vodeći znakovi mrene su slabljenje vida, zamagljenje vida, promjene u percepciji boja, rasipanje svjetla i vrlo česta promjena dioptrije. Mrenu češće imaju osobe starije od 60 godina, no danas se primjećuje i kod mlađih osoba. Pod povećanim rizikom su pacijenti koji imaju šećernu bolest, visokokratkovidne osobe, osobe koje su izložene nekoj vrsti zračenja, osobe koje uzimaju kortikosteroidnu terapiju ili koje su pretrpjele neku ozljedu oka. Zahvaljujući modernoj tehnologiji, operacija mrene je u većini slučajeva rutinski zahvat.

Senilna makularna degeneracija

Jedan od najčešćih uzroka gubitka vida osoba starijih od 60 godina je senilna makularna degeneracija (SMD). Patološke promjene kod ove bolesti zbivaju se u žutoj pjegi, mjestu najjasnijeg vida, koja se nalazi na mrežnici oka. Postoje rani i kasni oblici, a kasni oblici imaju suhu i vlažnu formu koja može završiti pojavom ožiljkastih promjena u žutoj pjegi. Osobe s kasnim oblikom makularne degeneracije ne mogu čitati, gledati TV ni voziti automobil i često su ovisne o tuđoj pomoći.

Brojni su čimbenici rizika za nastanak ovog stanja: naslijeđe, životna dob, kardiovaskularne bolesti, konzumiranje alkohola, pušenje i izloženost sunčevim zrakama. Bolesnici imaju nejasnu, zamagljenu sliku predmeta, ravne linije su im iskrivljene. U uznapredovanom stadiju bolesti u potpunosti gube centralnu vidnu oštrinu.

Na koje simptome treba obratiti pozornost?

Obavezno posjetite oftalmologa ako primijetite neki od ovih simptoma:
- crvenilo oka i pojačano suzenje kod suhog oka
- oštećenja (erozije) površine oka koje se boji fluoresceinom kod suhog oka
- oštećenje perifernog vidnog polja u smislu zamagljenja kod glaukoma
- iskrivljenje slike kod senilne makularne degeneracije
- gubitak centralne vidne oštrine kod senilne makularne degeneracije
- zamagljenje vida kod sive mrene.

Kada je obavezno posjetiti oftalmologa?

Na pregled kod oftalmologa treba otići u dobi od 40 godina ako do tada nije bilo akutnih stanja, greške refrakcije ili smetnji vida. Smetnje kod čitanja, koje se javljaju u toj dobi, pacijenta dovode oftalmologu. Tada se mogu uočiti prva zamućenja u leći iako se ona mogu pojaviti i ranije. Također se može otkriti glaukom. Potrebno je učiniti detaljni oftalmološki pregled u koji spada: ispitivanje centralne vidne oštrine, mjerenje očnog tlaka, pregled na biomikroskopu i pregled očne pozadine s prethodnim širenjem zjenica. Ako se otkrije neko od gore navedenih stanja, potrebno je učiniti gonioskopiju, testiranje vidnog polja i OCT. Ako se otkrije kasna makularna degeneracija, potrebno je učiniti fluresceinsku angiografiju (FAG). Važno je oftalmologa upoznati i o mogućim čimbenicima rizika za pojedinu bolest kao i o ostalim prisutnim bolestima jer će to utjecati na odabir terapije i na učestalost kontrolnih pregleda.

Kako održati zdravlje oka?

Suho oko se ne može izliječiti, ali se simptomi mogu ublažiti primjenom umjetnih suza koje na površini oka stvaraju zaštitni sloj koji sporije hlapi od prirodnih suza, te smanjuju trenje vjeđa prilikom treptanja i pomažu pri cijeljenju sitnih oštećenja (erozija) površine oka.

Kad oftalmolog jednom dijagnosticira glaukom, potrebne su redovite kontrole očnog tlaka, vidnog polja i vidnog živca, kao i redovito i trajno uzimanje propisane terapije. Smanjivanje vrijednosti očnog tlaka za sada je jedina učinkovita terapija glaukoma. Stabilnost ponovljenih nalaza vidnog polja dokaz su učinkovitosti terapije. Popratne pojave na lokalnu terapiju kapima kao i učestalost primjene kapi često su razlog zašto pacijenti prestanu uzimati kapi. Prestankom uzimanja kapi, očni tlak ponovo raste, vidni živac i vidno polje se oštećuju, a vidna funkcija slabi.

Siva mrena uspješno se operira ultrazvučnom metodom. Ne treba čekati da mrena sazri do kraja jer to otežava operativni zahvat, a bolesniku produljuje oporavak vidne oštrine i povećava rizik za nastanak komplikacija.
Konzumacija alkohola i pušenje su jedini čimbenici rizika za nastanak rane i kasne makularne degeneracije koji se mogu prevenirati. U posljednje vrijeme objavljeno je mnogo rezultata o mogućoj protektivnoj ulozi vitamina i ostalih antioksidansa u prevenciji pa čak i u liječenju senilne makularne degeneracije.

Uveitis je upala uvee, koja je složena od šarenice, cilijarnog tijela i žilnice. Smještena je između vanjskog sloja oka koji čini bjeloočnica s rožnicom i unutarnjeg sloja oka kojeg čini mrežnica.

Uvea sadrži krvne žile – vene, arterije i kapilare – čija je glavna uloga transport krvi do oka i iz oka. Iz razloga što uvea opskrbljuje važne dijelove oka (npr. mrežnicu), njena upala može trajno oštetiti vid.

Postoji nekoliko tipova uveitisa, s obzirom na dijelove oka koji su zahvaćeni:

Iritis – utječe na prednji dio oka (šarenicu). Također se naziva prednji uveitis, a inače je najčešći oblik uveitisa. Iritis se obično razvija naglo i može trajati šest do osam tjedana. Neke vrste prednjeg uveitisa mogu biti kronične.

Ukoliko je riječ o upali uvee u srednjem dijelu, takva upala se naziva intermedijalni uveitis. Zahvaća prednji dio cilijarnog tijela i zadnji dio mrežnice. Epizode intermedijalnog uveitisa mogu trajati nekoliko tjedana do nekoliko godina. Bolest se odvija u ciklusima od poboljšanja do potpunog pogoršanja stanja.

Stražnji uveitis utječe na stražnje dijelove oka (žilnicu). Razvija se polako i često traje dugi niz godina.

Panuveitis nastaje kada su svi dijelovi uvee zahvaćeni.

Uveitis – uzroci

Uzrok nastanka uveitisa često ostaje nepoznat. U nekim slučajevima, može biti povezan s drugim bolestima ili infekcijama u tijelu.

Može biti povezan sa stanjima kao što su:
uveitis oka,

zaušnjaci
herpes simplex
sustavne upalne bolesti
ozljede oka
hitoplasma
paraziti
tuberkuloza
sarkoidoza
retinitis
psorijaza
sifilis


Uveitis – simptomi

Uveitis se može razviti naglo, a prvi simptomi su crvenilo i bol oka ili bezbolno zamućenje vida. Osim crvenila oka i boli, ostali simptomi uveitisa uključuju osjetljivost na svjetlo, zamagljen vid, smanjenu vidnu oštrinu ili plutajuće čestice (“leteće mušice“) u vidnom polju.

Kada se pojave prvi simptomi izuzetno je važan detaljan oftalmološki pregled. Upala unutarnjih dijelova oka može trajno utjecati na vid ili čak dovesti do sljepoće, ukoliko se ne liječi.

Oftalmolog će vam pregledati unutrašnje strukture oka kao i očnu pozadinu. Budući da uveitis oka može biti povezan s bolestima ostalih dijelova tijela vašeg liječnika će zanimati zdravstveno stanje cijelog organizma. Potrebni su i laboratorijski testovi kako bi se eventualno isključila infekcija ili autoimuna bolest.

Uveitis – liječenje

Uveitis je ozbiljno stanje oka, koje je potrebno što prije liječiti. Kapi, osobito kortikosteroidi i dilatatori, mogu smanjiti upalu i bol. U slučaju težeg oblika upale, oralni lijekovi ili injekcije su od velikog značenja.

Ukoliko se uveitis očiju ne liječi, može doći do nastanka slijedećih komplikacija:

glaukoma (povišeni očni tlak)
očne mrene (zamućenje prirodne očne leće)
neovaskularizacije (nenormalan rast novih krvnih žila)
oštećenja očnog živca ili mrežnice

STRABIZAM
Strabizam liječenje, strabizam uzroci

Razrokost ili strabizam je stanje u kojem oba oka nisu usmjerena u isto mjesto u isto vrijeme. Mogu ga uzrokovati problemi sa očnim mišićima, živcima koji prenose informacije u mišiće ili centrom u mozgu koje upravlja pokretima oka.

Strabizam se često razvija zbog nekih drugih zdravstvenih problema ili kao posljedica ozljede oka. Rizični faktori za razvoj strabizma su:

Prisutnost strabizma u obitelji – veća je mogućnost razvoja kod pojedinaca kojima roditelji ili braća i sestre pate od strabizma
Refrakcijska greška – osobe sa uznapredovalom dalekovidnošću koja nije korigirana mogu razviti strabizam kao posljedicu dodatnog fokusiranja očiju radi izoštravanja predmeta
Zdravstvena stanja – osobe s poremećajima poput Down-ovog sindroma i cerebralne paralize ili koji su preživjeli moždani udar i povrede glave su podložni razvijanju ovog poremećaja
Iako postoji mnogo tipova ovog poremećaja kod djece i odraslih, dva najučestalija su akomodativna ezotropija i intermitentna egzotropija.

Akomodativna ezotropija se često pojavljuje kao posljedica dalekovidnosti koja nije korigirana. S obzirom na to da je sustav fokusiranja u oku povezan sa sustavom koji kontrolira usmjeravanje oka potreban je dodatni napor za izoštravanje slike kod prisutnosti dalekovidnosti, što može dovesti do “bjega” oka prema nosu (gledanje u križ). Znakovi i simptomi akomodativne ezotropije uključuju:

diplopiju (dvoslike)
zatvaranje ili prekrivanje jednog oka kod rada na blizinu
naginjanje ili neprirodan naklon glave
Intermitentna egzotropija se može razviti zbog nemogućnosti koordiniranja oba oka zajedno. Javlja se tendencija da se oči usmjere iznad predmeta koji se promatra. Kod osoba kojima je dijagnosticirana intermitentna egzotropija česte su glavobolje, poteškoće s čitanjem i naprezanje očiju. Također postoji tendencija zatvaranja jednog oka pri pogledu u daljinu ili pri jakoj sunčevoj svjetlosti.

Liječenje strabizma

Strabizam uzroci, strabizam liječenjeOsobe sa strabizmom imaju više mogućnosti za liječenje svog stanja, odnosno za poravnanje i bolju koordinaciju očiju. To uključuje:

dioptrijske naočale ili kontaktne leće
prizmatične leće
terapije i vježbe očiju
operaciju očnih mišića
Dioptrijske naočale ili kontaktne leće se prepisuju pacijentima s dalekovidnošću. Ovo također može biti i jedino liječenje potrebno za osobe s akomodativnom ezotropijom. Jednom kad se ispravi dalekovidnost, očima je potreban manji napor za fokusiranje, te lakše ostaju ispravljene.

Prizmatične leće su posebne leće s prizma dodatkom u sebi. Prizme mijenjaju kut ulaska svjetla u oko te pomažu u smanjenju stupanja okretanja koje oko treba napraviti da bi vidjelo predmete. U nekim slučajevima prizme u potpunosti kompenziraju i eliminiraju zakretanje oka.

Terapija i vježbe očiju služe za poboljšanje koordinacije očiju i mogućnosti fokusiranja. Terapija uvježbava oči i mozak da uspješnije funkcioniraju jedno s drugim. Terapija može uključivati vježbe pod nadzorom liječnika u ordinaciji kao i samostalno vježbanje kod kuće.

Operacija očnih mišića mijenja dužinu ili poziciju očnih mišića radi boljeg poravnanja očiju. Operacijom je moguće postići fizičko poravnanje očiju, te bolji estetski dojam. Nakon operacije je ponekad potrebno raditi vježbe očiju kako bi se poboljšala koordinacija očiju, te spriječio ponovni poremećaj položaja očiju.

DJECA I STRABIZAM
Strabizam ili škiljenje (razrokost) zaslužuje veliku pozornost kada se govori o zdravlju očiju kod djece. Strabizam nije samo estetska pogreška, već je uvijek povezan sa smanjenjem prostornog vida. Kompleksno liječenje strabizma kod djece se izvodi već u predškolskoj dobi i zahtjeva dugotrajnu profesionalnu brigu očnog liječnika i predanu suradnju roditelja.

Konkomitantni strabizam

Ova vrsta strabizma zahvaća 4 – 6 % djece. Obično je urođen, a može se pojaviti do treće godine života. Kod ove vrste strabizma je kretanje očiju moguće u svim smjerovima bez ograničenja, i ne nastaje dvoslika. Škiljenje može biti jednostrano – škilji stalno samo desno ili lijevo oko. U tom slučaju je veći rizik od razvoja slabovidnosti. Drugi tip je izmjenični strabizam, kada oči rotiraju, a pacijent može zaoštriti sliku desnim i lijevim okom. U tom slučaju, opasnost od slabovidnosti je manja.

Ezotropija (konvergentni strabizam) je najčešći oblik strabizma u djetinjstvu. Oko škilji unutra, ka nosu. Egzotropija (divergentni strabizam) je suprotan oblik, kada oko bježi prema van. Ovaj tip strabizma je manje čest, a pojavljuje se obično kasnije nego ezotropija. U nekim slučajevima nailazimo na hipertropiju (vertikalni strabizam) – oko bježi gore ili dolje.

Paralitički strabizam

Za paralitički strabizam je karakterističan poremećaj pokreta jednog ili oba oka. Takav strabizam može biti urođen, ali ga se može i naknadno dobiti. Mogući uzroci su ozljede, tumori, bolesti krvožilnoga sustava, degenerativne bolesti, i drugi. U tom slučaju je jako neugodan simptom dvoslika (diplopija), koja pacijenta smeta i ograničava u normalnom životu. Uvijek je potreban temeljit pregled doktora i utvrđivanje uzroka paralitičkog strabizma. Kod urođenog oblika je većinom jedina mogućnost korekcije operacija.

Liječenje strabizma

strabizam kod djece, strabizam, škiljavost, škiljenje, razrokost, liječenje strabizmaZa uspješno liječenje je presudno rano otkrivanje pogreške. Prvi korak je prepisivanje točne dioptrijske korekcije, koja je ponekad dovoljna za kompenzaciju strabizma. Također je potrebno pregledati vid oba oka posebno, kako bi bilo moguće pravovremeno otkrivanje slabovidnosti (ambliopije). Ako je slabovidnost prisutna, potrebno je započeti sa prekrivanjem oka koje ima normalnu vidnu oštrinu, sa ciljem poboljšanja vida slabijeg oka. U ovoj fazi liječenja je važna suradnja roditelja, jer djeca često odbijaju okluziju vodećeg oka. Ako standardne terapije ispravljanja strabizma ne pomognu, može se početi razmišljati o operaciji. Operacija se može obaviti tek kada se postigne dobar vid na oba oka, a najidealnije vrijeme za operaciju je u predškolskoj dobi, kada se vid još razvija. U mnogim slučajevima jedna operacija nije dovoljna i mora se operirati u više navrata.

Zaključak

Strabizam je problem, njegovo rješavanje ovisi o tipu, vremenu nastanka i drugim faktorima. Međutim, uvijek je važno za uspjeh terapije kontaktirati očnog liječnika na vrijeme i pridržavati se preporučenog liječenja. To obično biva jako teško i naporno kod djece, ali zadatak roditelja je da pozitivno motiviraju mladog pacijenta.

Naručite se za pregled

  1. Molimo vas upišite željeni datum i vrijeme termina kako bismo vas sukladno raspoloživosti, telefonski kontaktirali.
  2. Ime i prezime:
    Ovo polje je obavezno.
  3. Poliklinika:
    Ovo polje je obavezno.
  4. E-mail:
    Ovo polje je obavezno.
  5. Telefon:
    Ovo polje je obavezno.
  6. Datum termina:
    Ovo polje je obavezno.
  7. Vrijeme:
    Ovo polje je obavezno.
  8. Napomena:
    Invalid Input
    (hitnost, dječji pregled, kontrola vidnog polja i sl.)
  9. Sigurnosna provjera (upiši brojeve u kućicu):
    Sigurnosna provjera (upiši brojeve u kućicu):
    Invalid Input